Iako se čini kao daleka prošlost, kandže ovog monstruoznog perioda osjete se i danas!
Nacionalizam je još uvijek tu, doduše, ne tako otvoreno i rigorozno kao za vrijeme 2.svjetskog rata, na području Balkana najviše je usmjeren prema Romima.
Ako okrenemo pažnju ka svjetskim događanjima, shvatit ćemo da se dešava i drugim narodima različitih etničkih skupina. Sirijski imigranti koji bježe od rata kako bi pronašli bolji i mirniji život koji Europa nudi, nailaze na šikaniranja većine zemalja zbog stereotipa koji se veže za pripadnike muslimanske vjere. Nedavni napadi na "žutu rasu" točnije Kineze zbog izbijanja pandemije Covid-19 u gradu Wuhan, te najnoviji neredi izazvani ubijanjem Afro-Amerikanca od strane policije.
Upravo zbog toga sam se odlučio na pisanje ovoga bloga, kako bih podigao razinu svijesti kod mladih ljudi u vezi ove teme, u vezi naše današnjice. Nacizam, rasizam i predrasude nikada nisu riješile niti jedan problem, ali su uzrokovali mnoge! Oduvijek sam mislio da će takva razmišljanja izumrijeti s modernizacijom, ali čitajući komentare po raznim portalima od strane javnosti, ostao sam zgrožen. Ljudi se razbacuju strašnim pojmovima prošlosti u komentarima društvenih mreža, komentari poput: "Da se bar vrati Hitler", "Treba nam Pavelić opet", "Sve njih treba u plinske komore".
Nadam se da shvaćaš težinu ovih riječi i da znaš tko su ovi ljudi bili i što su učinili...
I ja sam osjetio bol diskriminacije na nacionalnoj bazi, također sam žrtva predrasuda! Što je najgore, to se dešavalo još dok sam bio osnovnoškolac... To je trebao biti period radosti, učenja, stjecanja novih prijatelja... ali meni je to bilo najgore razdoblje u životu. Sjećam se straha od odlaska u školu i sudjelovanja u nastavnim aktivnostima, uvijek sam se trudio biti neprimjetan i nevidljiv kako ne bih zapeo za oko školskim nasilnicima i njihovim maltretiranjima. Oduvijek sam se pitao, što oni dobivaju iz toga što sam ja tužan i povrijeđen, na to pitanje nikada nisam dobio odgovor, te sam mislio da to nikada neće prestati... Dok nisam shvatio da o tome ne treba šutjeti, te da se oni jednako boje nekakvog autoriteta kao što sam se ja bojao njih!
Zato dragi čitatelji uvijek težite ka tome da pružite ruku prijateljstva, nego da nekome podmetnete nogu! Svi smo mi jedna rasa, ljudska rasa.
Jedino što bi se trebalo razdvajati po bojama je rublje, te trebamo biti vođeni kroz život s ravnopravnošću i pravednošću!
Zajedničkim snagama možemo učiniti svijet boljim mjestom, promjena se ne može desiti preko noći i možda mi nećemo moći uživati u plodovima mira i jedinstva, ali se zato možemo potruditi da budući naraštaji mogu!
Na kraju bih te zamolio da iskušaš svoje znanje o holokaustu u vidu jednog kratkog kviza, kako bismo procijenili tvoje stečeno znanje,